субота, 31. јануар 2009.

Paf !

Sam naslov naučno popularnog teksta bi me u većini odvratio od trošenja vremena na čitanje. Mož' misliti šta stoji iza teme "The curse of the committee" (Mark Buchanan, New Scientist No. 2690) u pesničkom prepevu "Prokletstvo odbora/radnih grupa/komisija"? Ali, rekoh sebi,'ajde, bar da pogledam o čemu je. Kad ja tamo, a ono, medjutim... :) Sjajno!

Osnova članka je uočavanje pojave i njeno kvalitativno opisivanje te formulisanje zakona, erm, prirode od tada poznatim (well, sort of...) kao Parkinson-ov zakon "Parkinson's Law, or The Pursuit of Progress", C. Northcote Parkinson. Lično iskustvo iz Glavnog štaba Britanske avijacije tokom WWII tj. nenadnim uvidom da "There had never been anything to do. We'd just been making work for each other." u civilu istoričar pomorstva pregledao je arhive Britanske mornarice i, pretpostavljam sa nemalim iznenadjenjem, uočio da je izmedju 1914. i 1928. broj administrativnog osoblja u Admiralitetu porastao za skoro 80%, dok je u istom periodu broj mornara opao za 1/3, a broj brodova za 2/3! Ne postoji, znači, nikakva korelacija izmedju porasta administracije i količine posla koji treba da se uradi?! Zakon, dakle, glasi: "Work expands so as to fill the time/resources available for its completion." Iako samo kvalitativan, ovaj zakon je moguće i kvantifikovati, što ga za razliku od mnogo poznatijih Marfijevih zakona (Murphy's Law@Wikipedia,), a moj favorit je "Nemoj silom, uzmi veći čekić!", čini ako ne upotrebljivijim, ono potencijlno pravim zakonom prirode. Fizičari Peter Klimek, Rudolf Hanel i Stefan Thurner (imena nisu fonetska transkripcija, jednostavno nisam sigurna koja bi bila tačna, sa obzirom da mi se ne mere raditi istraživanje etničkog porekla kolega) su izgleda prvi koji su seli i zasukali rukave da urade kvantifikovanje, u suštini cinične opaske g-dina Parkinson-a, te ga tako (možda) preveli u zakon. U članku u NS se rad Nemačkog sociologa Max-a Weber-a pominje kao osnova. Izmedju ostalog, Veber je opisivao svojstva savršene administracije i ukazao na potencijalnu najveću opasnost koja je dovodila do izopačenja - sistem u kome napredovanje u hijerarhiji nije zavisilo isključivo i jedino od sposobnosti pojedinačnog malog birokrate. Poznato od nekud, jel' da? 0:-)

Koliko ova tvrdnja stoji, ne znam, i za ovo subotnje jutro, iskreno, nije ni bitno. Zato je rad Austrijanaca daleko inspirativniji. Radovi "Parkinson's Law Quantified: Three Investigations on Bureaucratic Inefficiency" i "To how many politicians should government be left?", nalaze se u ArXiv-u, arXiv:0808.1684 i arXiv:0804.2202, respektivno. I opet, zbog subotnjeg jutra, ne da mi se prepričavati i izvlačiti suštinu članaka, to ostavljam čitaocima koje tema zainteresuje. Jedino želim da kažem da cenim da će se uloženo vreme višestruko i svakojako isplatiti. A za kraj, samo jedno pitanje, čisto kao slikoviti prikaz.

Koliko članova ima vlada Srbije?

5 коментара:

arbo је рекао...

Zanimljivo je se uprkos tom opstem porastu administrativnog osoblja dobar deo vremena i dalje sami bavimo glupim poslovima. Na primer, pisanjem kojekakvih izvestaja i pribavljanjem raznoraznih ponuda... Najnovija glupost koju sam cuo jeste da je ubuduce za odlazak na konferenciju ili naucni skup potrebno pribaviti tri ponude za kartu!? Kao da kod nas postoji dvadeset zeleznickih i avio-kompanija koje imaju polaske na svakih 10 minuta...

arbo је рекао...

Zanimljivost druge prirode je da na arXiv-u postoji Physics and Society, kao i da se astro-ph "raspao" na oblasti :-)

Silvana је рекао...

3 ponude za kartu?! Ne, stvarno, izgleda da je jedan od prioritetnih ciljeva Ministrastva za nauku i ostalo (sto se menja sa svakom vladom) ogaditi normalan rad u medjunarodnoj konkurenciji svima kojima koza jos nije debljine djona na platformama...

To je samo potvrda teze da administracija tezi da sama sebi pravi posao e da bi opravdala svoje postojanje. Ali kako ni to ne rade sami, hm, mozda su u potpunosti, 100% , redundantni? :->

ArXiv deljenje na Dobos tortu od 18 spratova se meni uopste ne dopada. Trenutno mogu da smislim samo (-) moze bar jedna sugestija zasto bi to moglo da bude (+)?

arbo је рекао...

Ne znam... Nemam stav o tome, (+) ili (-), samo mi je bilo zanimljivo da su se odlucili na taj korak...

Silvana је рекао...

A, pa ne pitam za krajnji sud, malo rano za to, ako ikada i dodje do toga. Prosto, kad si mi skrenuo paznju na cinjenicu, instant 'gut feeling' mi je bio negativan. OK, (+) bi recimo moglo da bude prestrukturiranje po ugledu na papirne casopise sa ciljem da ubuduce svi naucni radovi budu stampani samo on-line. Ali kad dobijes papir u ruke, ponekad ipak pogledas i ceo sadrzaj, po oblastima. A 'parcelisanje' u ovom slucaju meni lici na direktno suprostavljenje samoj ideji ArXiv-a, ako ubuduce sve vise ljudi cita samo ono iz najuze strucnosti, meni je to (-), veliki. Ali, da ne zamisljam kojesta sad, jeste, zanimljivo je :) i meni vredi kasnije (jednom 0:-)) razmisliti malo vise i o prirodi zanimljivosti.

A i tnx za info, ja retko kad dodjem na prvo stranu, obicno odmah ide search ono sto trazim. Jeste... stidim se. Ali samo malo. :o)