U prethodnom postu pisala sam o aktivnostima, koje smo prošle godine sprovodili u osnovnim školama, a koje su imale za cilj da astronomiju približimo i najmlađima. Na moju veliku žalost, u dosta škola smo naišli smo na neku letargiju. I učitelji i nastavnici su često bili nezainteresovani za aktivnosti čiji je cilj bio da se malo oplemeni nastava. Neretko se mogao osetiti manjak entuzijazma među zaposlenima. Problem s tim je što deca koja odrastu bez nekog entuzijazma koji bi ih okruživao i podsticao, i sama ga, uglavnom, neće imati kasnije. Jer entuzijazam je nešto čime se čovek teško zarazi sam od sebe, ali je izuzetno zarazan u kontaktu sa već „zaraženima“. To je njegova najveća moć. I taman kada sam počela da gubim nadu u naše školstvo, jedna škola i jedan nastavnik su mi je vratili – osnovna škola „Dr Jovan Cvijić“ iz Zrenjanina i nastavnica fizike Biljana Tankosić.
Astronomsko veče održano je u subotu, 30.01.2010. u OŠ „Dr Jovan Cvijić“ iz Zrenjanina. Bilo je fantastično! Prosto neverovatno! I dalje sam pod utiskom šta su jedan nastavnik, jedna osnovna škola i 100 đaka uspeli da organizuju, sa minimalnim uloženim sredstvima ali sa neverovatno puno uloženog truda, ljubavi i entuzijazma! Sve je izgledalo kao mini festival nauke posvećen samo astronomiji gde nije bilo jedne prezentacije već su u nekoliko učionica i kroz ceo hodnik škole posetioci mogli da uživaju u različitim učeničkim prezentacijama o različitim temama iz astronomije. Na ulazu u školu su nas dočekivali najmlađi, u svojim kostimima planeta i delili nam flajere gde su se mogle naći razne astronomske zanimljivosti. Nakon toga su nas domaćini, učenici starijih razreda, poveli na malo putovanje kroz svemir. Neke od stanice kroz koje smo prošli na ovom putovanju uključivale su multimedijalnu prezentaciju o životu van Zemlje, priču o sazvežđima i njihovoj mitologiji, gde su slike sazvežđa ukrašavale čitav plafon te učionice, priču iz etno-astronomije o različitim narodnim verovanjima vezanim za astronomske pojave, demonstraciju pomračenja Sunca i Meseca. Hodnik škole ukrašavao je „pričajući“ model Sunčevog sistema sa maketama svih planeta, koje su đaci, u proporciji, sami napravili, i gde smo pored svake planete mogli da čujemo nešto o njoj. Jedna od mojih omiljenih stanica ovog putovanja bile su i dve predstave koje su đaci, po scenariju nastavnice Biljane, izveli – u prvoj predstavi su nam se planete sunčevog sistema same predstavile, prigodno kostimirane ispričale nešto o sebi, dok smo u drugoj predstavi uživo prisustvovali raspravi između Ptolomeja, Galilea i Njutna o tome šta je u središtu našeg sistema planeta – Sunce ili Zemlja. Svašta zanimljivo smo još naučili i u priči o uticaju bestežinskog stanja na živa bića kao i u priči o prvim svemirskim misijama.
Nastavnica Biljana, omiljena sigurno, je to veče izgovorila „I Bog reče: Neka bude Njutn! I bi svetlost! “ a ja ću napisati ovde: Neka bude više nastavnika kao Biljana, i biće svetlost!
PS
Inače, nastavnica Biljana mi je otkrila da je nju entuzijazmom i ljubavlju prema astronomiji „zarazio“ njen stari profesor. Toliko o moći entuzijazma i dobrog nastavnika.
3 коментара:
Fenomenalno... Samo kada procitam ovakvu vijest osjecam se dobro...
I mene su "zarazila" dva profesora: profesor filosofije (koji mi je predavao jos i sociologiju, ustav i pravo, logiku, i psihologiju :-) ) i profesor fizike.
Sada sam pri kraju studija na ETF-u :-)
Pozdrav iz Podgorice
Predivno! Ovakve stvari imaju ogroman uticaj na kolektivnu psihologiju cele skole, na postavljanje ispravnih vrednosti, podrzavanje nauke i kulture. Ovakve stvari su nacin na koji se iz korena menja slika jednog drustva. Sjajno, ovo mi je zaista ulepsalo dan!
Na zalost, u vecini skola (kako osnovnih, tako i srednjih, a vala i fakulteta, sto je posebno porazno), vlada potpuna letargija i ovako nesto je nemoguce izvesti. Takav nacin razmisljanja ovde postoji vec decenijama (ako ne i duze) i duboko je usadjen u drustvo (ne samo u skolstvo, takva letargija je svuda, od saltera do instituta, jer jednostavno ljudi rade za platu, a ne zato sto taj posao vole). Razlog za to je sto vecina ljudi nikada ni ne otkriju sta je to sto oni zaista vole i zele, vec odlucuju iskljucivo prema tudjim savetima i iskustvima(koji se tako sire kao gluvi telefoni). Meni su (skoro) svi govorili da sam lud sto hocu da upisem Vazduhoplovstvo (Masinac), upisao sam zato sto to volim i evo me pri kraju i ni slucajno ne zalim (cak i uz cinjenicu da ne cenim svoj fakultet koliko sam ga tada cenio), ostao sam svoj, radim sta zelim, imam i imacu entuzijazma zauvek!
Bravo Biljana i hvala, kako u moje ime, tako i u ime onih koji ne kapiraju vrednost ovakvih stvari (valjda ce jednog dana razumeti)!
Sjajan tekst, Tijana. Samo nastavi tako. :)
Nema potrebe da istaknem kako je divno što se u Srbiji neko potrudio, i to žestoko, oko mini-ekskurzije kroz tematiku Astronomije.
Svako dobro,
Maja Stević
Постави коментар